Poštovani roditelji, dragi učenici,

cijeli se čovjekov život sastoji od nekakvih početaka i završetaka u kojima se izmjenjuju pregršti radosti i  ljepote s ponekom suzom ili razočaranjem. U nekom trenutku podvučemo crtu i shvatimo da smo došli do cilja.

 Zatvaramo posljednju stranicu radnoga vijeka , jednoga velikog životnog poglavlja i odlazimo. I ja se eto opraštam … nakon punih 42 godine rada, od toga 29 kao ravnateljica škole kroz koju su tijekom tih godina prodefilirale stotine i stotine vas darovitih, dragih i vrijednih učenika. Marljivim radom i znanjem i upornošću svojih učitelja ostvarivali ste izvrsne rezultate iz mnogih područja na županijskoj, državnoj pa i svjetskoj razini.

A kad ste se poželjeli malo praviti važni i „ otpustiti kočnice“ , dolazilo bi do problema , ali mislim da nije bilo ni jednoga kojega nismo, na obostrano zadovoljstvo, uspjeli riješiti.

Ostanite i nadalje dobri i uporni i budite sigurni da uspjeh neće izostati.

I vama , poštovani roditelji, hvala za suradnju i svaku pomoć jer bez vas posao nas odgajatelja ne bi bio ni moguć ni uspješan.

Ponosna sam što sam 29 godina bila ravnateljica škole u Nuštru i odlazim s nadom da sam i sama svojim stručnim radom doprinijela skladnom suživotu škole i mjesta trudeći se ostvariti što bolju i uspješniju komunikaciju  na relaciji učenik – učitelj – roditelj.

Ako sam u tome uspjela, sretna sam.

                                                                                                                                                                                                                                             Dobrila Ereš, prof.