Pored kupanja i škole plivanja vidjeli smo i zorno doživjeli primorski kraj, toliko drugačiji od našega. Umjesto mora ravnih polja pred nama se prostiralo pravo, najplavije more na Svijetu!!!

 Nismo preskočili ni kupanje u njemu, uživali smo u plićaku skakučući po kamenčićima i plivači i oni koji još to nisu.

Dan bi proletio u trenu...jer puno toga smo posjetili i vidjeli. Od stare jezgre Zadra i Šibenika do  veličanstvenih slapova rijeke Krke....drveni mostići, svježina slapova, bistra voda u kojoj se vidi i najsitnija travka gdje spokojno žive jata riba tražeći svoj mir od radoznalih pogleda posjetitelja.

I Vransko jezero je imalo svoje čari. Tražeći kroz dalekozor skrivene ptice u trsci, jata galebova po drvenim ogradama izgrađenih staza...našu pažnju je zaokupirala mala  žabica koju je spretna ruka jednog dječaka nježno podigla.

A kako bi dan mogao proći bez sportskih aktivnosti?! Rekvizite koje smo ponijeli maksimalno smo iskoristili. Igrao se nogomet, odbojka, reket, boćanje i vrtio hulahop. Večernji sati su se provodili družeći  po sobama....dijeleći simpatije...otkrivajući to svojim osmjesima, trčkarajući i prenoseći poruke. Imali su izbor odlaziti u disco...ali njima je ipak bilo draže družiti se u svome krilu hotela.

Nismo zaboravili ni obećanje kako ćemo poslati razglednice dragim osobama, bakama i djedovima, jer smo prije polaska upravo naučili kako se i gdje piše adresa, odnosno kako se šalje pošta.

Zadnji dan, pri povratku kući posjetili smo Smiljan, rodno mjesto Nikole Tesle...sadržaj je jako zanimljiv i bili smo oduševljeni svime što smo vidjeli i saznali!

Večernji sati pri povratku kući kao da su nas napunili svom „energijom Nikole Tesle“. Glasni, bučni i nikada umorni na početku.... u kasnim satima su utihnuli i zaspali svi redom.

 Kad smo stigli  u naš Nuštar budile se uspavane glavice, jer su ih pred školom dočekali njihovi roditelji.